Nemanja sanja da zaigra u dresu reprezentacije

 Nemanja sanja da zaigra u dresu reprezentacije

Privatna arhiva

Mladi i talentovani fudbaler Nemanja Nedić uspješno gradi svoju karijeru u Poljskoj. Nemanja je potpisao ugovor za GKS Tychy u istoimenom gradu. Epidemiološka  situacija sa koronavirusa nije baš najpovoljnija za bavljenje sportom, ipak  odlazak u Poljsku za njega predstavlja izazov i cilj u fudbalskoj karijeri.

Foto: Privatna arhiva

Nemanja se prisjeća da su za njega i njegove drugare igre sa loptom uglavnom bile sastavni dio svakodnevnice, u dvorištu ili na aerodromskoj pisti sa par drugara iz komšiluka Nemanja je provodio dane, dok je za većinu njih to bio dio odrastanja, on je oduvijek želio da vidi kako je igrati na pravom fudbalskom terenu.

 Njegovi  prvi fudbalski koraci vezani su za rodni grad Berane i FK” Berane”. Kao petogodišnjak prvi put se pojavio na treningu ekipe koju su činili dječaci dvije do tri godine stariji od njega. Podršku da počne da se bavi fudbalom imao je od svoje porodice, prije svega od svog oca koji je na poseban način volio fudbal.

Foto: Privatna arhiva

“ Jedva sam čekao vikend da prvi tim zaigra utakmicu. Bio sam najsrećniji na svijetu kada dobijem svoje mjesto pokraj out linije kao sakupljač lopti. Zvuči smiješno ali je stvarno bilo tako. Gledao sam svaku utakmicu sa nestrpljenjem i željom da što prije odrastem i zaigram na tom, za petogodišnje dijete ogromnom, zelenom pravougaoniku”, kaže Nemanja.

Već u tinejdžerskim danima Nemanja je sebi postavio jasan cilj. Škola i fudbal su bili prioriteti, dok je njegov društveni život morao da trpi.

“Fudbal je bio i ostao moja prva ljubav,emocija i strast, moj prioritet . Nije bilo lako uskladiti školu,druženje,sve ostale obaveze. Ali jednostavno ja sam se odlučio za fudbal koji nije smio da ‘trpi’. Istina bilo je jako puno druženja,vikenda,izleta,ljetovanja koje sam propustio zbog obaveza prema fudbalu. Gotovo uvijek fudbal je bio na prvom mjestu. Pored toga nisam želio da zapustim školovanje,.Uz dodatne napore uvijek sam uspijevao da postignem i sve obaveze u školi i kasnije na fakultetu ,koji sam ipak na pola puta morao stopirati ali i dalje imam želju da ga zavrsim”, kaže Nemanja.

Foto: Privatna arhiva

Za rodno Berane ga vežu posebne emocije, porodica, prijatelji, prvi fudbalski koraci i mnoge uspomene. U Beranama je bio do svoje devetnaeste godine. Igrao je za FK “Berane” i kasnije za FK “Radnički”. Ističe da je uvijek igrao štopera, jer se na toj poziciji najbolje snalazio, iako je nekad imao želju da bude napadač.

Ističe da mu je idol bio legendarni Nemanja Vidić koji je, kako kaže, bio i ostao igrač čijim se fudbalskim sposobnostima, hrabrošću i velikim srcem uvijek divio.

Nemanja je igrao i za FK “Grbalj”. U finalu kupa Crne Gore Grbalj je izgubio od FK “Sutjeske” Nemanja nije mogao ni da nasluti da će baš u tom klubu biti njegov sledeći angažman sa kojim će doživjeti prvu titulu u karijeri.

“Igrati za veliki klub kao sto je FK” Sutjeska” za mene je predstavljalo zaista veliki izazov. Radio sam i trudio se svakog dana da budem sve bolji. Upoznao sam i stekao nove prijatelje u Nikšiću iz kojeg nosim mnogo lijepih uspomena. Već prva godina donijela mi je mnogo radosti, prva titula u karijeri sa rekordnom bodovnom razlikom. Mislim da radost prvaka države ne može da se opiše riječima, jednostavno mora da se osjeti i doživi. Na moju sreću imao sam priliku to osjetiti čak dvije godine za redom. Utakmice u kvalifikacijama za Ligu Šampiona i Ligu Evrope donosile su posebnu važnost,naboj i tremu. Eliminacijom velikog kluba kao što je Slovan iz Bratislave ispisali smo još jedan dio istorije crnogorskog fudbala. Taj dvomeč i slavlje u Niksicu su bili nezaboravni!“, prisjeća se ovaj mladi fudbaler.

Foto: Privatna arhiva

Nakon tri godine i mnogo lijepih trenutaka,uslijedio je i rastanak sa FK “Sutjeska” i novo poglavlje u njegovoj karijeri koje je upravo započeo u GKS Tychy . Uklapanje i navikavanje na novu ekipu, drugo jezičko područje stvorilo je predrasude,koje su ubrzo razbijene, Nemanja je dobro prihvaćen u Poljskoj i uklapanje ide prilično brzo i bolje nego što je očekivao.

“ Učim poljski jezik kako bih lakše komunicirao sa ljudima u klubu. Život u Poljskoj je prilično drugačiji od onog na koji smo navikli. Imam mnogo manje slobodnog vremena i mnogo više rada nego kod nas, ali naravno to prati dobra organizacija i odlični uslovi za rad i napredovanje. Ono što čini fudbal posebnim je jedinstven i svima poznat ‘fudbalski jezik’. Kada krene igra nije važno kojim jezikom  govoriš  i odakle si, lopta priča umjesto svih nas. To samo fudbal može da priušti. Istina zahtijeva puno odricanja u životu ali isto tako mnogo daje zauzvrat“, priča on.

Foto: Privatna arhiva

Nemanja vrijedno radi, igra, bori se. Osvaja stepenik, po stepenik kako bi ostvario još jedan cilj, a njegov cilj je da zaigra u dresu Nacionalnog tima i postigne što je više moguće na internacionalnom nivou.

 Mladim fudbalerima poručuje da uživaju u fudbalu, da daju svoj maksimum, da budu odgovorni prema sebi i igri, jer fudbal to zna uzvratiti kako treba.Iako mu najteže pada odvojenost od porodice i ljudi koje voli, upravo od njih dobija dodatnu snagu i motiv da ide dalje. Podrška supruge,roditelja,prijatelja itekako je važna u svakom segmentu zivota.Odmori predstavljaju posebno zadovoljstvo a kući se uvijek vraća sa osmjehom.

Avatar

Portal Berane

Pročitajte još