Nasilje nije porodična stvar: „Nadležni ne posvećuju dovoljno pažnje- Djeca su uvijek žrtve“

 Nasilje nije porodična stvar: „Nadležni ne posvećuju dovoljno pažnje- Djeca su uvijek žrtve“

Foto: krugzdravlja.rs

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama i datum početka globalne kampanje „16 dana borbe protiv nasilja nad ženama“ obilježava se danas. Iako brojne NVO i kod nas i u svijetu pokušavaju da podignu svijest građana o tom društvenom problemu u društvima duboko patrijahalnim, poput našeg, ta borba slična je Don Kihotovoj borbi sa vjetrenjačama.

Organizatori kampanje poručuju da monitoring postupaka koji te organizacije u kontinuitetu sprovode u ovoj oblasti, ukazuje na blagu kaznenu politiku koja promoviše politiku nekažnjivosti počinilaca i nedostatak efikasne fizičke zaštite žrtava, što  predstavlja institucionalnu diskriminaciju koja je u više slučajeva dovela do ponovne viktimizacije i kažnjavanja žrtava, umjesto sankcionisanja počinilaca. Oni ističu da je tokom zadnjih par godina zabilježeno i nekoliko slučajeva kada je nasilje dovelo i do smrti žrtava,žena i djece“.

Koliko je svijest o prećutkivanju i mirenju sa nasiljem prisutna u ženskoj percepciji ovog problema, kako se boriti sa nasiljem i ko su sve žrtve nasilja pitali smo naše sugrađanke.

Psihološkinja Marija Stanišić kaže da kada govorimo o nasilju nad ženama često izostavimo ono što je važno  naglasiti, kada postoji bilo koji oblik nasilja među partnerima, djeca su uvek žrtve nasilja, samim tim što su svedoci nasilnog čina.

„Posledice nasilja su dalekodosežne, ostavljaju svoje dugoročne posledice na djecu, u vidu “povreda” koje djeca nose cijelog života. U trenutku nasilja u porodici, djeca ili staju između roditelja, ili se povlače u svoj svijet i u tišini, ne dijeleći ni sa kim, počinju da nose teret nasilja. Mislim da još jedna otežavajuća okolnost za razrješenje kruga nasilja u porodici jeste tradicionalno uvjerenje da je to porodična stvar i da se ne tiče nikoga van porodice. Nerijetko je djeci ta poruka nametnuta, te osim tereta nasilja nose i teret tajne“, naglasila je Stanišić.

Novinarka Aleksandra Vešović naglašava da položaj žena u našoj zemlji i dalje nije na zavidnom nivou.

„Žene su uprkos emancipaciji i dalje ugrožene u Crnoj Gori. Prvo u porodici, zatim na poslu i u društvu .Nažalost u našem gradu smo nedavno imali slučaj kada je suprug ubio svoju ženu pred troje zajedničke djece. Nisam feministkinja, samo sam za ista prava žena i muškaraca. Ženama koje su žrtve nasilja neophodno je pružiti sve vrste pomoći i podrške. Ne smijemo okretati glavu od problema, sa njim se moramo suočiti“.

Poslanica u Skupštini Crne Gore, Milosava Paunović ističe da je nasilje nad ženama nažalost sve prisutnija pojava u našem društvu.

„Prema nekim istraživanjima intenzivirano je za vrijeme trajanja pandemije Covid 19, zbog mjera ograničavanja slobode kretanja. Smatram da se od strane nadležnih organa,naročito tužilaštva koje treba da otkriva, procesuira i kažnjava počinioce djela nasilja u porodici ne posvjećuje dovoljna pažnja ovom problemu.Čak i pod uslovom i da se pokrene i okonča postupak protiv nasilnika mi i dalje nemamo mehanizme koji bi zaštitili žrtvu u daljem periodu, jer djelovanje  pojedinih NVO koje se bave zaštitom žena, žrtava nasilja u porodici nije dovoljno. Sve se to mora podići na institucionalni nivo, pooštriti kaznena politika za ova krivična djela, uspostaviti bolja saradnja između nadležnih organa- prije svega MUP-a, tužilaštva i Centra za socijalni rad, kako bi se stalo na kraj ovom problemu. Takođe, smatram da veliku ulogu ima prevencija, vaspitanje u kući,obrazovanje“, navodi Paunović.

„Nedopustivo je da mi i danas, u drugoj deceniji XXI vijeka govorimo o nasilju nad ženama. Ono je, na žalost, prisutno i o njemu se ne govori dovoljno.

Stoga, smatram da je za eliminaciju nasilja nad ženama neophodno raditi u dva pravca. Jedan je jačanje svijesti društva u cjelini, što je prvi korak u mijenjanju stavova i ustaljenog ponašanja koje odobrava različite oblike nasilja nad ženama. Drugi je konstantan rad na jačanju obrazovnog profila žena, koji će im omogućiti samostalnost i ravnopravnost, kako u društvu, tako i u porodici, i dovesti ih u položaj ekonomske nezavisnosti. Jedino obrazovana i ekonomski nezavisna žena može da se odupre nasilju i stereotipima u društvu“, kaže mr Rita Barjaktarović.

„Mnoge mjere za sprečavanje nasilja protiv žena, moraju biti dio obaveznih restriktivnih mjera koje će se poštovati u potpunosti. Pristup servisima za podršku i bezbjednost, kao što su sigurne kuće, moraju se otvoriti u većem broju gradova gdje je nasilje nad ženama dominatan problem, posebno na sjeveru Crne Gore. Danas kada imamo i ovu aktuelnu situaciju sa Covidom 19, mnoge žene nemaju prostora da potraže pomoć i podršku na bezbjedan i poverljiv način, pa bi usluge poput mejla ili bilo kog online servisa bio efikasan vid podrške u periodu pandemije „ naglasila je Branka Tomašević, izvršna direktorica NVO Glasnici nade.

 Direktorica Muziče škole u Beranama, Andrijana Vučetić Obadović, naglašava da je, „ žena uvijek bila simbol inspiracije, božansko biće, koje održava postojanje svijeta, pa je kao takva i plod najvećih umjetničkih dostignuća“.

„Kao žena umjetnik u slobodi duha jedino mogu dokučiti i dotaći svoj talenat u slobodi duha. Svako fizičko nasilje uznemirava i remeti sklad duše, tijela i cijele vasione koja obitava u svakom čovjeku ili ženi. Stoga zaustavimo svako nasilje, jer niko nema pravo na naše opredjeljenje i odabir. Samo slobodan čovjek ili žena može biti živ i plodonosan umjetnik“, zaključila je Vučetić Obadović.

Studentkinja Paola Iritano ističe da kada je riječ o nasilju nad ženama nerijetko čujemo da postoje različite radionice ili panel diskusije o podizanju svijesti na tu temu i o pronalaženju rješenja za taj problem koji je ogromnih razmjera.

„Medjutim svjesni smo da su česti ,kako u našoj sredini tako i dalje, primjeri nasilja nad ženama što u porodici i zajednici tako i na ulici i na javnim mjestima. Žena se tretira kao slabiji pol i kao neko ko je glavni krivac svih nedaća i zbog toga je ona glavni predmet fizičkog nasilja. Mislim da je važno napomenuti da je psihičko nasilje jednako fizičkom nasilju i možda je po mom mišljenju čak i zastupljenije od fizičkog nasilja. Žene uglavnom trpe nasilje iz straha ili da ne bi naškodile porodici tj djeci, ne shvatajući da sve to ostavlja dubok trag na djecu koji je teško i u nekim slučajevima nemoguće ispraviti. Jedna od stvari koja nije u redu je ta da se ljudi sklanjaju i smatraju da ukoliko nisu žrtve nasilja to nije njihov problem, nesvjesni sa koliko malo svog truda mogu da pomognu nekom čiji život nije nimalo lak kao njihov. Nisam sigurna koje je to pravo rješenje za ovaj problem, ali svakako smatram da su panel diskusije, radionice dobra mjesta za podizanje svijesti o ovom problemu i naravno sigurne kuće i ustanove za pomoć ženama koje su žrtve nasilja treba svakodnevno da rade na suzbijanju nasilja i na njihovom osjećaju sigurnosti“,zaključuje Paola.

Avatar

Violeta Jašović

Pročitajte još