Božić, najradosniji hrišćanski praznik

 Božić, najradosniji hrišćanski praznik

Pravoslavni vjernici koji poštuju julijanski kalendar danas proslavljaju Božić, praznik koji slavi rođenje Isusa Hrista. Najradosniji hrišćanski praznik slavi se u krugu porodice uz brojne običaje. O Božiću u vrijeme kad virus mijenja naše navike i kada smo proslavljanje prilagodili propisanim mjerama za Portal Berane govori sveštenik Miloš Cicmil .

Foto: Privatna arhiva

„Mir Božiji, Hristos se rodi!

U susret najradosnijem prazniku, braćo i sestre, idemo noseći terete svakodnevice i noseći bremena jedni drugima. To je usud kome smo „opet i opet“ naredni. Krst Hristov koji je i nama namijenjen. Učiniće nam se danas „ovo što mi trpimo, nikad nije bilo.“ Reći ćemo po slabosti svojoj “ što baš nas da zapadnu ovolika iskušenja.“ Ipak i pored svih briga kojima teško odolijevamo, Ljubav koja proishodi iz Hristovog Rođenja, koja je zagrijala hladnu pešteru, koja je razveselila i beslovesne životinje, koja je raskravila i najtvrđa srca, i nas grije i u nama rasplamsava ono što je vječno i neprolazno a to su Vjera, Nada i Ljubav. Kada to troje podražavamo, vrlo lako izlazimo iz svake nedaće koju nosimo zajedno sa i u vremenu u kom bitišemo.
Često ovih dana čujemo pitanje : „Kako proslaviti praznik u vrijeme kad Korona hara svijetom? “ Naš preosvećeni vladika Joanikije je u jednom intervjuu dao lijep odgovor, navodeći primjer proslave Božića u vrijeme ratova koji su iza nas. U vrijeme oskudica i materijalne nemaštine. U vrijeme kad su i druge bolesti harale svijetom. Narod je znao da obilježi krsnu slavu, Vaskrs i Božić na frontu, u rovu, u pećini… Kada nekad vidim koliki je strah od tjelesne bolesti zavladao da smo čak u dilemi da proslavimo praznik koji na život znači, sjetim se one narodne pjesme i stiha koji kaže „Oj Božiću jedan u godini, slaviću te makar u pećini!“ Gospod često tako progovori preko prostog čovjeka. Naši stari su bili mnogo jači od nas po svemu. Takva su vremena bila. Ako bismo sebe i našu vjeru uporedili sa vjerom i karakterom prvih Hrišćana, tek onda bismo vidjeli da ono što mi trpimo i nosimo na leđima, nije ništa u poređenju sa stradanjem naših predaka. Naša Crkva počiva upravo na njihovom znoju, izdržljivosti, stamenosti…Na njihovim životima. Da, životima. Oni su često svoju vjeru i svojim stradanjem morali da potvrde. Mi, danas, ne podnosimo tako veliku žrtvu a opet nismo uvijek zahvalni Gospodu na milosti koju izliva na sve nas jednako.
Kada nas zadese ovakve nevolje, poput virusa koji hara svijetom, onda svi zajedno treba da budemo odgovorni i pažljiviji prema svojim bližnjima. Da poštujemo preporuke ljekarske struke i znanja. Da malo redukujemo svakodnevne aktivnosti. Ipak, ne treba odlazitu u takvu krajnost da zaboravljamo na to da se Hristos upravo rađa kako bi širio Božansku riječ, jevanđelje i kako bi stradao da pobijedi smrt a nama daruje život vječni. Ako se mi spremo za Vječnost, život vječni i neprolazni, treba da se zapitamo da li imamo opravdanog straha od Svetih Tajni i od svete Evharistije- Liturgije. I da li uopšte treba treba istih da se lišavamo. Da li mi tada, zapravo, projavljujemo svoje malovjerje ili pak da je strah od bolesti veći od onoga čemu težimo i zašta se spremamo. Naprotiv, mi treba da se još usrdnije molimo. Za ozdravljenje svih koji boluju, za ljekare koji se trude da pomognu bolnima ali i za prestanak svake patnje, tjeskobe i bolesti. Ako nam oslabi molitva, šta nam ostaje? Molitvom direktno opštimo sa Gospodom. Molitva je pored posta krilo koje nas diže Nebu. Bolesti budu i prođu a Vjera neprolazna je upravo lijek koji svaku bolest a najviše grijehovnu bolest, odgoni.
Kad kažemo „Mir Božiji“, tada želimo svakom da taj mir podijeli sa svojim bližnjim, sa svojim ukućanima. A pod tim mirom se podrazumijeva prvenstveno izmirivanje svih nas sa svojim bližnjima ali i sa onima koji nas mrze. Kada se u naša srca useli takav mir, onda možemo očekivati svaki napredak i blagoslov ponaosob i u svojim domovima. Ova situacija sa pandemijom ne može posebno uticati na praznovanje Badnjeg Dana i Božića, odnosno na običaje koji nas vezuju za ovaj praznik. Ljudi će ići u badnjake, dočekivati polaznika…Jedino što će se skromnije obaviti u odnosu na minule godine jeste tradicionalno nalaganje badnjaka ispred hramova koje podrazumijeva i sabore na koje je narod navikao. Zbog mjera koje podrazumijevaju zabranu većih javnih okupljanja, ovogodišnje nalaganje badnjaka će se uz blagoslov Crkve obaviti uz poštovanje mjera koje su preporuka nadležnih institucija. Eto, ako uzmemo u obzir da su se naši preci suočavali sa većim nedaćama i više se žrtvovali a ipak obilježavali crkvene praznike i držali običaje, onda ćemo i mi uz pomoć i blagoslov Božiji pobijediti ovu pošast kao i svaku do sada, malo svojom žrtvom i uzdržanjem pomoći u toj borbi, nadajući se mirnijoj i ljepšoj godini koja nam predstoji. Moleći Bogomladenca Hrista za napredak mir i zdravlje naše i naših bližnjih, radujući se Njegovom rođenju recimo svima koji su Njegova djeca MIR BOŽIJI! HRISTOS SE RODI! VAISTINU SE RODI!

Avatar

Portal Berane

Pročitajte još